Duh ratnika

Odakle si i s koje fronte stižeš,
ej, ratniče, umornog koraka,
odavno se ovdje boj ne bije,
zašto kao duh ovuda lutaš?

„Ja sam duša hrvatskih ratnika,
domovinu tražim i stijeg što se vije,
i mojom je krvlju ona natopljena,
a duša nema mira - traži je.“

Pa ovo je zemlja tvoja, zar ne vidiš ti,
domovina koju smo svi snili,
za njenu slobodu krv si svoju dao,
i tisućljetni san je stvarnost postao!

„Ne poznam je takvu i tužna mi se čini,
u snovima je mojim ponosna i lijepa,
a gdje su joj junaci i sinovi vrli,
a gdje vrednote za koje smo mrili!?“

Ej, ratniče, te Hrvatske nema,
čim propupa snašle je nevolje,
podigle se na nju sile tame,
udarile na krunu i prijestolje!

„Uvijek je bilo i uvijek će biti,
onih što će dušu vragu prodati,
a vi zato bdijte jer morate bditi,
Domovini ponos vratiti!“

„Ja sam duša hrvatskih ratnika,
domovinu tražim i stijeg što se vije,
i mojom je krvlju ona natopljena,
a duša nema mira - traži je!“