Stihovi
Gingaju se brodi na posteji od plime,
od zvizde do zvizde jugo mrižu plete.
Tu kraj moga srca zadnji put prinoći,
vanka pada kiša i grubo je vrime.
Jer ljubav je tvoja ka’ sterika na vitru,
di suze od voska uvik moji prsti dirnu.
Sa tobon je moja opustila srića
i konop bez sića, pa je u gustirnu.
Dobro jutro, o, dobro jutro
s dvi lipe riči zadnji put te pozdravljan.
I nikad na glas ne bi reka’
i ne bi prizna’ ja,
da ti srce ka’ u vrsi ostavljan.
A jednom kad te prenu ribari pri zoru,
između dva srca kad povučeš meju.
Ne izlazi bosa na skale u dvoru,
to se ladna rosa prosula po tleju.
Dobro jutro, o, dobro jutro
s dvi lipe riči zadnji put te pozdravljan.
I nikad na glas ne bi reka’
i ne bi prizna’ ja,
da ti srce ka’ u vrsi ostavljan.