Stihovi
Ispod zlatnih oblaka, plovi duša šarena
more valove po žalu proliva.
Svaka dva, tri koraka stoji kuća kamena,
mater mušku dicu glasno doziva.
To je zemja čovika, more mu je posteja,
liston smokve zelene se pokriva.
Ima srce diteta, pogled mu je kopriva,
tu iz mora raste cvit od kamena,
tu san rođen ja.
I da Bog za me nacrta ženu kakvu san čeka,
neka je crta ka posljednju želju,
ja bi mu reka.
Bila bi zjenica u najlipšen oku
najlipša zvizda na nebu visoku
bila bi ka..., bila bi ka Dalmacija.
Tu se igra partija, trešeta i briškula,
digod jake karte nisu isti žog.
To na mojin rukama, rađa se u mukama,
moja zemja, nek je čuva dragi Bog.
I da Bog za me nacrta ženu kakvu san čeka,
neka je crta ka posljednju želju,
ja bi mu reka.
Bila bi zjenica u najlipšen oku
najlipša zvizda na nebu visoku
bila bi ka..., bila bi ka Dalmacija.